Da. Velika slova u naslovu nisu zbog preglednosti, nego zato što prokleto VIČEM.
Muka mi je od svega! Da li je moguće da i na ovom blogu postoje budale o kojima pišem sve vreme? Moguće je.
Budi ono što jesi! Budala! Drugačije ne umem.
Nema me do daljnjeg. A možda i nikad više.
Često se zapitam da li previše tražim što želim da živim u mestu gde se ljudi međusobno poštuju i uvažavaju? Ne želim da se divim osobama koje su ljubazne i uviđajne! Želim da to postane svakodnevica! Iz ličnog iskustva mogu reći da ljudima mnooogo znači jedno malo "hvala" ili "oprosti". Da li je to neki ponos? Osećaj superiornosti? Ili šta već? Pa ne želimo da izgovorimo ove jednostavne reči. Na primer, ja dobijam nervni slom kada mi neko stane na patiku, jer u poslednjih 5 godina kupujem samo bele patike jer mi se ta boja jako sviđa i onda kada mi neko na očišćenu i premazanu patiku doda blato, poludim. A koliko je to sve manje dramatično kada mi neko kaže "izvini"? Ali ne! U današnje vreme mogu samo da očekujem brecanje, poput "šta hoćeš"? Nakon takvih situacija, zaista se zapim. Koliko je teško biti ljubazan?
« | Februar 2011 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 |