« Šest dana bede i sedmi dan dosade | Main | Jedan težak uzdisaj. »
Naiđu tako neki dani kada je sve tmurno i mračno. Samo... Nešto ih je previše u poslednje vreme. Gde je to sunce? Gde je taj cvet? Zašto su samo sivi oblaci iznad nas? Tako osetim da su me i najbliži napustili. Ne, fizički su oni prisutni, ali... Nekako ih nema. Blede. Ne razumeju. Ne žele. Ili prosto ne mogu. Trudim se da se pridružim ovom ništavilu, ali to nisam ja. Ovo nije moj svet. Uvek ću biti kao korov u polju cveća. Ili kao cvet u polju korova. Na kraju bude nebitno. Bitno je biti deo većine, a trenutno nisam u stanju. Nisam nikada. Neću ni biti.
Da,bitno je ne strcati,uproseciti se,ne izazivati zavist,ali ipak biti cvet u korovu.
A zašto bi morao biti isti kao većina? To je samo modni trend. Budi ti, cvet u polju korova :)
Ne! Vazno je biti svoj!
A perioda ima... raznih! Bitno je da ih prodjemo, na laksi ili na tezi nacin i da ponovo budemo oni koji jesmo:)
http://www.youtube.com/watch?v=rEeYz1m1FI4&feature=related
Goldeneye, onda sve gubi svoj smisao...
Ljubimci, ipak smo u Srbiji. Kako to postići?
Sanjarenja, stvar je u tome što korov ne dozvoljava da budeš cvet. I nikada neće. Dobrodošli u Srbiju.
Persefona, moja OMILJENA pesma od Cher!!! :)))
Pozdrav!
Znam, mcdreamy, imam u tome iskustvo daleko duže...ali to zavisi i od cveta. Korov će te uvek gušiti, a ti nemoj dozvoliti!
« | Novembar 2011 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |