Naiđu tako neki dani kada je sve tmurno i mračno. Samo... Nešto ih je previše u poslednje vreme. Gde je to sunce? Gde je taj cvet? Zašto su samo sivi oblaci iznad nas? Tako osetim da su me i najbliži napustili. Ne, fizički su oni prisutni, ali... Nekako ih nema. Blede. Ne razumeju. Ne žele. Ili prosto ne mogu. Trudim se da se pridružim ovom ništavilu, ali to nisam ja. Ovo nije moj svet. Uvek ću biti kao korov u polju cveća. Ili kao cvet u polju korova. Na kraju bude nebitno. Bitno je biti deo većine, a trenutno nisam u stanju. Nisam nikada. Neću ni biti.
« | Novembar 2011 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |