Ah... Evo slušam špansku muziku u ove, kako da ih nazovem? Sitne, rane, kasne sate. Nekako se setih svog bloga, pa počeh da čitam svoje stare postove. Bilo mi je zaista zanimljivo posmatrati sebe iz ptičje perspektive i pitati se da li sam neke stvari mogao drugačije da uradim. Posmatrati koliko sam sazreo čak i u ovih par meseci. Opet su mi nedostajali neki ljudi sa bloga. Iako su svi oni samo virtuelni prijatelji, nekada i ta virtuelna reč podrške mnogo znači. Često drugu i ne dobijete, jer ipak su ovde ljudi željni ljubavi, podrške, nečeg umetničkog... Uglavnom je tuga ono što nas pokreće da pišemo. Ona je najjači pokretač, šta god da je u pitanju. Setite se samo kakve emocije u vama budi komičan, a kakve tragičan film. Hm? Upravo. Pružamo jedni drugima, ono što nam u stvarnom svetu nedostaje. Eh... Odoh previše u širinu. Ali nekako sam previše rasejan trenutno. Vratiću se kada budem imao nešto konkretno da napišem.
« | Avgust 2011 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |