Da li ću se ikada opametiti? Po ko zna koji put ronim suze zbog toga što su me roditelji vaspitali da svet posmatram sa ružičastim naočarima, a onda me je život počeo šamarati samo tako. Baš sam sada na facebook profilu svog prijatelja pročitao "Ne kaži sve što znaš, ne čini sve što možeš, ne veruj sve što čuješ". E, pa ja radim apsolutno suprotno. Nisam mislio da ću ikada ovo reći, ali roditelji su me loše vaspitali. Iz najbolje namere su činili mnoge stvari, ali za ovo vreme pogrešne. Uf, trenutno mi puca glava pa su možda ove misli posledica pomenutog stanja. Valjda ću se razbistriti do jutra. Leći ću da spavam oko 10 sati kao nekada davno.