Probudio ga je zvuk alarma koji je toliko prezirao. Samo ga je poklopio rukom i prebacio se na drugu stranu u želji da se razbudi. Seo je na ivicu kreveta krajnje mamuran od prethodne večeri. Gledao je u jednu tačku i mislio o tome kako je proveo noć. Nije mogao da se seti svega. Upravo taj osećaj mu je i trebao. Da se isključi iz ovog sveta punog laži i prevare i da odluta negde daleko. Otišao je da se umije i video oronulu osobu u ogledalu. Zavrtelo mu se u glavi. Nekako se odgegao do sobe, uzeo cigarete i izašao na terasu. Gledao je gomilu ljudi koja se užurbano kretala ulicom. Video je samo bol. Tražio je neku promenu koje nije bilo. Gledao je u daljinu očajnim pogledom. Pogledom koji govori da ovako dalje ne može. Monotonija je sinonim za njegov život. A ako je tako, po čemu se razlikuje od drugih? Previše ga je misli mučilo. Iz garderobera je uzeo svoje najbolje odelo, nabacio najbolji osmeh, izašao na ulicu i stopio se sa tom masom preplašenih očajnika.
« | Mart 2012 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |