Izdaleka samo sve k'o zvezda sja...

Senka sreće
2012/03/23,22:04

Probudio ga je zvuk alarma koji je toliko prezirao. Samo ga je poklopio rukom i prebacio se na drugu stranu u želji da se razbudi. Seo je na ivicu kreveta krajnje mamuran od prethodne večeri. Gledao je u jednu tačku i mislio o tome kako je proveo noć. Nije mogao da se seti svega. Upravo taj osećaj mu je i trebao. Da se isključi iz ovog sveta punog laži i prevare i da odluta negde daleko. Otišao je da se umije i video oronulu osobu u ogledalu. Zavrtelo mu se u glavi. Nekako se odgegao do sobe, uzeo cigarete i izašao na terasu. Gledao je gomilu ljudi koja se užurbano kretala ulicom. Video je samo bol. Tražio je neku promenu koje nije bilo. Gledao je u daljinu očajnim pogledom. Pogledom koji govori da ovako dalje ne može. Monotonija je sinonim za njegov život. A ako je tako, po čemu se razlikuje od drugih? Previše ga je misli mučilo. Iz garderobera je uzeo svoje najbolje odelo, nabacio najbolji osmeh, izašao na ulicu i stopio se sa tom masom preplašenih očajnika.

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu