Šta je ono s čime se danas identifikujemo? Šta je ono što nas predstavlja?
Mene predstavlja moje znanje. Mala postignuća koja me čine onim što jesam. A koliko se sve te male stvari cene u Srbiji? Recimo 0.5%. Šta ja mogu da vidim u svom društvu i u svom kraju? Mogu da vidim neznanje. Mogu da vidim nerazumevanje. Mogu da vidim bahatost. Ja ću se predstaviti svojim diplomama i priznanjima, a evo moj "opšteprihvaćen i obožavan" drug će sa osmehom izaći iz tatinog bmw-a. A šta ostaje nakon što on izađe iz tog bmw-a? Ostaje jedna šuplja glava. I na koga će se ugledati prosečna mlada osoba u Srbiji? Na njega naravno.
Nema veze. I dalje ostajem pri svom. Ako nisam u većini, ne znači da nisam u pravu.
I svaki put kada pomenem ovako nešto, prva reakcija je da sam kivan što drugi imaju više od mene. Da li imaju?
Evo, posle nekih mesec dana, vraćam se na svoj blog.
Zašto me nije bilo? Jednostavno, kada su mi dani previše ispunjeni, nemam vremena. Kada sam suviše tužan, onda tugujem i nisam u stanju da pišem. Na početku godine su mi dani bili ispunjeni, a onda ovo drugo. Nekako osećam da ova godine neće biti lepa. Ali kako kaže Njegoš: "Čašu meda još niko ne popi što je čašom žuči ne zagrči". Valjda tako mora biti.
I eto. Nakon par dana provedenih u zamračenoj sobi uz zvuke Balaševića, izašao sam na beogradske ulice. I ništa se nije promenilo. I dalje je hladno, glupi ljudi su i dalje glupi, sve teče po svom "redu". Dok sam otišao do Tiće, pored mene je prošlo nekoliko grupica "opasnih momaka" ispuštajući neartikulisane zvuke i "razmazujući" se po ulici. Živote! Kada će takvi odrasti? Ili se možda vraća BG 90te? Ma ne.
Stanje u glavi? Haotično. Vidi se iz priloženog.
« | Januar 2011 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |