Izdaleka samo sve k'o zvezda sja...

Identifikacija
2011/01/31,21:51

Šta je ono s čime se danas identifikujemo? Šta je ono što nas predstavlja? 
Mene predstavlja moje znanje. Mala postignuća koja me čine onim što jesam. A koliko se sve te male stvari cene u Srbiji? Recimo 0.5%. Šta ja mogu da vidim u svom društvu i u svom kraju? Mogu da vidim neznanje. Mogu da vidim nerazumevanje. Mogu da vidim bahatost. Ja ću se predstaviti svojim diplomama i priznanjima, a evo moj "opšteprihvaćen i obožavan" drug će sa osmehom izaći iz tatinog bmw-a. A šta ostaje nakon što on izađe iz tog bmw-a? Ostaje jedna šuplja glava. I na koga će se ugledati prosečna mlada osoba u Srbiji? Na njega naravno.
Nema veze. I dalje ostajem pri svom. Ako nisam u većini, ne znači da nisam u pravu.
I svaki put kada pomenem ovako nešto, prva reakcija je da sam kivan što drugi imaju više od mene. Da li imaju? 

 

Here I come
2011/01/31,18:18

Evo, posle nekih mesec dana, vraćam se na svoj blog. 
Zašto me nije bilo? Jednostavno, kada su mi dani previše ispunjeni, nemam vremena. Kada sam suviše tužan, onda tugujem i nisam u stanju da pišem. Na početku godine su mi dani bili ispunjeni, a onda ovo drugo. Nekako osećam da ova godine neće biti lepa. Ali kako kaže Njegoš: "Čašu meda još niko ne popi što je čašom žuči ne zagrči". Valjda tako mora biti. 
I eto. Nakon par dana provedenih u zamračenoj sobi uz zvuke Balaševića, izašao sam na beogradske ulice. I ništa se nije promenilo. I dalje je hladno, glupi ljudi su i dalje glupi, sve teče po svom "redu". Dok sam otišao do Tiće, pored mene je prošlo nekoliko grupica "opasnih momaka" ispuštajući neartikulisane zvuke i "razmazujući" se po ulici. Živote! Kada će takvi odrasti? Ili se možda vraća BG 90te? Ma ne.
Stanje u glavi? Haotično. Vidi se iz priloženog.

 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu